Život

Volio bih napisati pjesmu
Dugu i široku
Prepunu slika mog iskustva
U skupljanju godina
Golim rukama
U suzama
I sa osmijehom dok letim
Koristeći nanin šareni ćilim
Volio bih da oslikam djetinjstvo
Šarenim balonima
Punim helijuma
Koji su me odnijeli u hladne visine
I stavili me tamo
Da mi mladost gine
Dok nisam skupio hrabrosti
Da skočim u bezdan neizvjesnosti
Odraslog života
I još uvijek padam
Volio bih jednu sliku samo za nju
Jer je najvažnija uvijek bila
Sliku djeve, kurve i brižne majke
Jutarnjeg svjetla kao iz bajke
Okićenog smijehom naše djece
Namirisanog uzdasima
Obojenog bojama ljubomore
I pjesama svim drugim ženama
Volio bih da ovaj dan bude riba
U toj pjesmi o životu mome
I da je uhvati neka budala
Koja će tražiti 3 želje
A riba obična
Nemagična
I bez boje zlata
Volio bih da oslikam smrt
Kao zasluženu i preuranjenu
Sa motivima čemera i sevdaha
Kako se prikrada
Poput nježne siluete
Koja bi da ti rukama poklopi oči
Onako s leđa
Uhvati te iznenađena
I nježno ti poljubi vrat

Be First to Comment

Komentariši